beats by dre cheap

Tijela su nam bila kao drveCe u oluji.Osudjena da stoje zagrljena.Da se cesu jedno o drugo,sve dublje sa svakim naletom vjetra,a pri tom ne mogu da priznaju bol.

1.
Lebdim od sobe do sobe,izmedju namjestaja i ljudi.Tamo mogu da natjeram ljude da se saplicu jedni o druge.Tako lose igraju.Ne znaju ko su.Jedna rijec  i njihovi pogledi počinju da setaju nemirno. Ljudi ne postoje.Vise necu da ih brojim.



2.
Vidim kako se sanke sa covjekom suravaju,udarajuci o strmu liticu.
Najprije pomisljam da sam ja vezana za njih.Jer osjecam bol  koji prevazilazi sve drugo sto sam ikad osjetila.
Kroz stvarnost ,providnu kao staklo ,ali izvan vremena i prostora,mogu da vidim lice na sankama. Nekoliko sekundi kasnije ono se razbija o zaledjenu stijenu.
Zivotninja se zaista oslobodila ruda i izbjegla da je sanke povuku nadole! Kako je lako bilo!
Sigurno je kasna jesen.Ali, kasno je za šta ?


Treba mi jos jedan konj.

† I svjetla nakon tunela gase se †
http://elicha.blogger.ba
30/09/2008 14:20